Heute feiern wir 30 Jahre vom Völkermord in Srebrenica, in diesem Höhepunkt der größeren Serbien -Aggression für andere Nationen, 8372 Jungen und Männer wurden von Systemen getötet.

> dok su žene i djeca deportovani

Mnogi dječaci u dobi od 12 do 16 godina su odvojeni iz naručja majki i strijeljani. To odvajanje se sprovodilo po principu procjene četnika na osnovu fizičke konstitucije da li je dječak dovoljno odrastao da bude strijeljan. U Potočarima je odvojeno izmedju 1000 i 2000 ljudi, uglavnom dječaka i staraca koji nisu bili sposobni da idu u proboj do slobodne teritorije. Svi su strijeljani i završili u masovnim grobnicama. Žene su sve opljačkane, oduzimalo im se sve što je imalo bilo kakvu vrijednost, pojedine su silovane.

> Tijela su zakopavana u masovne i sekundarne grobnice

I tercijalne, a bilo je i slučajeva gdje su posmrtni ostaci jedne osobe pronadjeni u 4 ili 5 masovnih grobnica što govori o organizaciji i očiglednoj namjeri vojnog i političkog vrha tzv. rs da se istrijebi bošnjački narod sa područja Istočne Bosne, što je osnovna definicija genocida.

Ne treba zaboraviti da su kosti Srebreničana završile u jamama širom Istočne Bosne, od Trnova do Višegrada, da su desetine firmi iz Srbije učestvovale u kopanju, prekopavanju, premiještanju i miješanju kostiju strijeljanih Bošnjaka. Kompletan ovaj proces je trajao mjesecima nakon počinjenog genocida, dok su se hiljade majki, sestara i kćeri nadale da su njihovi najmiliji još uvijek na životu, njihove skelete su zatrpavali bageri, kasapili buldožeri, ponovo otkopavali, tovarili na kamione i vozili na druge lokacije i u druge masovne grobnice miješajući ih sa drugim skeletima. Mnogo je nekompletiranih skeleta sahranjeno u Potočarima, mnogi još uvijek čekaju da pronadju makar jednu kost svojih najmilijih da je sahrane.

Bitno je da znamo svaki detalj, bitno je da znamo svaku metodu koju su koristili u pokušaju da nas unište, bitno je da znamo da su imali namjeru da nam zatru svaki trag, da nas izbrišu gumicom kao da nikada nismo ni postojali. Bitno je da znamo ko su, kako se zovu, koje im je ime i prezime. To je obaveza i zadaća svake buduće generacije Bošnjaka prema našoj braći iz Podrinja koja leže u Potočarima. Njihova žrtva nikada ne smije biti zaboravljena.