Ausflug

Guzica im viđela puta 🏛️

Top

Niti znaju niti poštuju.
Mene ne iznenađuju.

Često ovo ljudi rade ovako površno. Ne udubuljuju se.

Bio sam kod spomenika nekom SSSR masakru u Litvaniji, i prijtelji se slikaju nasmijani turistički.

Mene posjeta memorijalnom centru ubila u pojam jebote, neću da se slikam uopšte.

Ne znam, meni ovo nije ništa strašno.

Ako ćemo realno, umre vam neko koga poznajete, možda čak i blizak i uglavnom, nažalost, mnogo mlađi od pape, i jedva pola sata nakon što mu pospu zemlju preko kašete, na ručku ste, pijete rakiju i pričate sa strikom Radulem o tome koliko konobarica nevjerovatno liči na jednu Njemicu što je tresao ’99-e kad je išao da kupi Golfa „Četvorku“ u Minhen od nekog Bosanca. Striko ponosno govori „Ma, prvi takav u Podgorici a još metalik, eeej!“ prije nego pređe na to kako vi djeca nemate pojma o sportu i kako bi Peđa Mijatović i Vlade Divac izvozali Modrića i Jokića, a da ne pričamo o Savićeviću i Bodirogi kojima ne bi mogli ni vodu i peškire da dodaju.
Sjedite, čekate da dvoje-troje ode, kako bi se i sami pokupili i nastavili dan kao da se ništa nije desilo, i kao da vas ono čemu ste tog jutra prisustvovali nije trebalo podsjetiti da je i taj koga više nema nekad bio jednako mlad i zdrav, i otišao ne samo sa lijepim sjećanjims, nego i sa mnogim kajanjima…

Ima se gospodi sa slike svakako štošta zamjeriti, ali meni je ovo zgražavanje malo licemjerno, kad inače svi jedva čekamo da prospemo one otrcane floskule kako *“sahrane nisu tu da kukamo, nego da ispratimo nekog do koga nam je stalo i da se pridjetimo kakvu smo čast imali da bude dio naših života.“*
Mislim, sere mi se od toga, ali ako smo svi jednaki, ne znam što bih ovdje zamjerao neprijatno ponašanje na, prije nego li kad se radi o nekom koga sam poznavao dovoljno dobro da mu se iz sopstvene volje, a ne zbog protokola, pojavim na sahrani.

Just my fake 2 euros 🤷