**Vanjska politika ljevice: Između načelnih osuda i strateškog kontinuiteta**
Analiza hrvatske parlamentarne ljevice, primarno SDP-a i Možemo!, ukazuje na kronični nedostatak dubinski razrađene i autonomne vanjskopolitičke strategije. Iako njihovi predstavnici, poput Joška Klisovića i Jelene Miloš, oštro osuđuju američko-izraelsku agresiju na Iran kao kršenje međunarodnog prava i podržavaju inicijative poput španjolske za uvođenje sankcija, njihovi stavovi ostaju unutar strogo definiranih okvira zapadnih saveza. Analitičar Tomislav Jakić upozorava da hrvatska politika, bilo pod vlašću HDZ-a ili opozicije, pati od refleksnog povlađivanja jačima, zanemarujući važnost jasnog i suverenog stava koji bi u međunarodnim odnosima bio više cijenjen od puke pasivnosti.
Unatoč kritici trenutne diplomacije, vodeće oporbene stranke i dalje tretiraju članstvo u NATO-u i Europskoj uniji kao „svete krave“ koje se ne propituju. Dok Možemo! naglašava potrebu za klimatskom i ekonomskom pravdom kroz savezništva te se protivi militarizaciji društva, SDP ostaje čvrsto pri stavu da je NATO nezamjenjiva kičma europske sigurnosti. Razlike se očituju u detaljima poput uvođenja vojnog roka, no suštinski, ljevica ne nudi radikalan zaokret niti inovativan pogled na položaj Hrvatske u svijetu. Umjesto profiliranja jasne vlade u sjeni s konkretnim rješenjima, vanjskopolitička platforma ljevice i dalje balansira između moralnih apela i održavanja postojećeg geopolitičkog statusa quo.
Kajme on
Nazalost Hrvate vanjska politika uopce ne zanima, odnosno to nije tema zbog koje bi netko odlucio za koga ce glasovati. Vecina se ponasa kao da smo mi potpuno odsjeceni od svijeta i da nemamo nikakve veze s onim sto se dogada izvan nasih granica. Trazeci opravdanje za nedjelovanje mnogi Hrvati se pitaju „di je neka drzava bila devedesprve?“ Pritom ignoriraju da nasa vlast nije u izolaciji pa tako u nase ime podrzava americki i izraelski imperijalizam. Mnoge drzave su unistene uz nasu pomoc. Podrzali smo sankcije i agresiju na neke drzave. Sirijskim teroristima smo prodali mininalno 3000 tona naoruzanja. Nase oruzje se koristi u mnogim zemljama Afrike i Bliskog Istoka.
Zbog Ukrajine smo spremni otici u rat protiv Rusije ako EU to zatrazi, a protiv Izraela koji pred ocima javnosti provodi genocid nismo povukli bas nikakve poteze. I dalje suradujemo kao frendovi. I to je veliki problem. Mi potpuno otvoreno podrzavamo unistenje svih bitnih medunarodnih institucija i otvoreno podrzavamo zakon jaceg. Mi, mala drzavica koja demografski izumire, drzava koja je u sendvicu izmedu Italije i Madarske podrzavamo agresore koji misle da mogu uzeti sto god pozele. Pitanje je vremena kada ce nam se to vratiti.
Pod 1) cijela EU ima problema s inflacijom iskljucivom svojom krivicom zbog lose fiskalne i monetarne politike. Nije ni u SAD-u bajna, al svakako sukob s Iranom nije krivica, vec stampanje para kao da nema sutra, u dobroj ekonomiji troskovi se apsorbiraju lako, primjer je Svicarska gdje rijetko kad inflacija ide visoko.
Pod 2) taj sukob nije i ne moze bit ilegalan kad znamo da je Iran prijetnja zbog nuklearnog oruzja.
Leave A Reply
Du musst angemeldet sein, um einen Kommentar abzugeben.
3 Kommentare
_strojni sažetak (Gemini 3.0 Flash)_
**Vanjska politika ljevice: Između načelnih osuda i strateškog kontinuiteta**
Analiza hrvatske parlamentarne ljevice, primarno SDP-a i Možemo!, ukazuje na kronični nedostatak dubinski razrađene i autonomne vanjskopolitičke strategije. Iako njihovi predstavnici, poput Joška Klisovića i Jelene Miloš, oštro osuđuju američko-izraelsku agresiju na Iran kao kršenje međunarodnog prava i podržavaju inicijative poput španjolske za uvođenje sankcija, njihovi stavovi ostaju unutar strogo definiranih okvira zapadnih saveza. Analitičar Tomislav Jakić upozorava da hrvatska politika, bilo pod vlašću HDZ-a ili opozicije, pati od refleksnog povlađivanja jačima, zanemarujući važnost jasnog i suverenog stava koji bi u međunarodnim odnosima bio više cijenjen od puke pasivnosti.
Unatoč kritici trenutne diplomacije, vodeće oporbene stranke i dalje tretiraju članstvo u NATO-u i Europskoj uniji kao „svete krave“ koje se ne propituju. Dok Možemo! naglašava potrebu za klimatskom i ekonomskom pravdom kroz savezništva te se protivi militarizaciji društva, SDP ostaje čvrsto pri stavu da je NATO nezamjenjiva kičma europske sigurnosti. Razlike se očituju u detaljima poput uvođenja vojnog roka, no suštinski, ljevica ne nudi radikalan zaokret niti inovativan pogled na položaj Hrvatske u svijetu. Umjesto profiliranja jasne vlade u sjeni s konkretnim rješenjima, vanjskopolitička platforma ljevice i dalje balansira između moralnih apela i održavanja postojećeg geopolitičkog statusa quo.
Nazalost Hrvate vanjska politika uopce ne zanima, odnosno to nije tema zbog koje bi netko odlucio za koga ce glasovati. Vecina se ponasa kao da smo mi potpuno odsjeceni od svijeta i da nemamo nikakve veze s onim sto se dogada izvan nasih granica. Trazeci opravdanje za nedjelovanje mnogi Hrvati se pitaju „di je neka drzava bila devedesprve?“ Pritom ignoriraju da nasa vlast nije u izolaciji pa tako u nase ime podrzava americki i izraelski imperijalizam. Mnoge drzave su unistene uz nasu pomoc. Podrzali smo sankcije i agresiju na neke drzave. Sirijskim teroristima smo prodali mininalno 3000 tona naoruzanja. Nase oruzje se koristi u mnogim zemljama Afrike i Bliskog Istoka.
Zbog Ukrajine smo spremni otici u rat protiv Rusije ako EU to zatrazi, a protiv Izraela koji pred ocima javnosti provodi genocid nismo povukli bas nikakve poteze. I dalje suradujemo kao frendovi. I to je veliki problem. Mi potpuno otvoreno podrzavamo unistenje svih bitnih medunarodnih institucija i otvoreno podrzavamo zakon jaceg. Mi, mala drzavica koja demografski izumire, drzava koja je u sendvicu izmedu Italije i Madarske podrzavamo agresore koji misle da mogu uzeti sto god pozele. Pitanje je vremena kada ce nam se to vratiti.
Prestao sam citat nakon: „Međutim, agresivna **Trumpova** [politika](https://h-alter.org/svijet/trumpologija-za-pocetnike/), i energetske i ekonomske [krize](https://h-alter.org/svijet/obecanja-ludom-radovanja/) koje će se nedvojbeno osjetiti u svakodnevici europskih društava, izazvane nelegalnom američko-izraelskom [agresijom](https://h-alter.org/svijet/levijatan-sazdan-od-municije/) na Iran, znače da će vanjskopolitičke teme morati postati dijelom političkih platformi pretendenata na vlast.“
Pod 1) cijela EU ima problema s inflacijom iskljucivom svojom krivicom zbog lose fiskalne i monetarne politike. Nije ni u SAD-u bajna, al svakako sukob s Iranom nije krivica, vec stampanje para kao da nema sutra, u dobroj ekonomiji troskovi se apsorbiraju lako, primjer je Svicarska gdje rijetko kad inflacija ide visoko.
Pod 2) taj sukob nije i ne moze bit ilegalan kad znamo da je Iran prijetnja zbog nuklearnog oruzja.