Der Iran hat Raketen auf Israel abgefeuert. Ist es Ihre Meinung, den Iran wissentlich in den Krieg hineinzuziehen?

Sad će im to bit izgovor da lm spale postrojenja nuklearnog programa.

Treba se oduprijeti židovskom terorizmu na neki način dok ostatak svijeta šuti.

Svakih 10 godina je rat na bliskom istoku, ništa novo.

Samo nek se nas klone, kad god je neko sranje u svijetu nekako i mi najebemo

Iran je toliko išamaran od strane Izraela u zadnjih par tjedana da su morali nešto poduzeti, mada i ovo više liči na kamilicu nego na neki ozbiljan napad. Iranova slabost je ogoljena do kraja: Izrael cipelari Hezbolah kao od šale, ubio je Hanijeha usred Teherana, ubio i par časnika Revolucionarne Garde, ubio Bašarovog brata (inače saveznika Irana), Netanjahu otvoreno poziva Irance da svrgnu režim, a ovima je odgovor par raketa i sad već tragikomične prijetnje da će Izrael „platiti“.

Izraelci misle da mogu raditi sve sto pozele bez posljedica. Iran ne misli tako ocigledno, jedini imaju muda uzvratit u nekoj „vecoj“ mjeri

Isk kakvi smo Mi Ljudi i Nisam Iznenadjen

Hvala Allahu

Nek barem malo osjete strah i strepnju koji jadni ljudi u gazi osjecaju vec dugo vremena.

Svi dobro znaju da izrael vrsi genocid nad neduznim narodom, najvece zlo ovog svijeta – i da ih Amerika u tome direktno i indirektno podrzava. Niko nije usudio stati ispred njih osim Irana

I nemojte da bi mi neko slucajno u komentare dosao pisati kako ja pozivam na neko nasilje ili nesto, dobro svi znate ko je ovdje potlaceni. Ko god misli da sam u krivu nek samo zna da je saucesnik u ovom genocidu.

Nothingburger

Nekoliko misli s moje strane…

U Orvelovoj „1984“ ima ona legendarna scena kada režim protagonistu predočava da su sve vrijeme znali za njegovu pobunu. Naime, kao što je poznato svima koji su pročitali knjigu (ili pogledali film), protagonist nastoji posijati pobunu protiv Velikog Brata, djeluje konspirativno, ali s ogromnom dozom predostrožnosti. Na koncu, ipak, saznaje kako je režim znao ne samo za njegovu pobunu, ne samo šta je sve vrijeme pisao u dnevnik, i šta je mislio, nego čak i kada je obrisao prašinu sa dnevnika. I onda dodaju skoro komičan punchline, nakon kojeg protagonist gubi razum: i prašinu na dnevnik su postavljali oni.

Eh, zašto ovo spominjem. Prije svega, zato što se posljednjih sedmica ispostavlja kako izraelska informacijska supremacija daleko nadmašuje sve procjene. Njene razmjere skoro da podsjećaju na Orvelovu distopiju. Slično kao u 1984, ne samo da su Izraelci znali kada i s kim Hezbolah komunicira, nego su im oni i nabavili praš… pardon, pejdžere. Potom ubistvo Hamasovog lidera u srcu Teherana, ubistvo drugih visokih iranskih zvaničnika po Teheranu, ubistva kompletnog rukovodstva Hezbolaha, i to što su znali u kojoj rupi pod zemljom se nalazi lider Hezbolaha – svjedoči istom.

Stiče se dojam da je Izrael sve ovo mogao uraditi još mnogo ranije, ali je informacijsku supremaciju držao u tajnosti, kao stratešku prednost. Padaju sada u vodu sve one tvrdnje kako rukovodstvo Hezbolaha već dvije decenije uspijeva namagarčiti Izrael. Njima se to samo činilo, kao što se Winstonu iz 1984 činilo da pokreće pobunu.

Pa je onda ključno pitanje: zašto Izrael sada izlazi iz sjene, i pokazuje se u svojoj velikobratovskoj formi? Zato što ima uzak prostor prilike da jednom i zauvijek završi s Iranom. Naime, Evropa je zauzeta Ukrajinom, Amerika – Ukrajinom, Kinom, i izborima, a ostatak Bliskog Istoka je pasivan. I još važnije: nakon što su priredili Iranu nekoliko poniženja ove godine, uz mlaku reakcijsku s iranske strane, Izraelu je jasno da Iran sam procjenjuje kako ne može priuštiti rat u ovom trenutku. A to što Iran ne može priušitit rat, znači da je pravo vrijeme da se Iran uvuče u rat. Ako ne sad, kad? Za godinu, dvije, ili pet, kada Iran bude imao bombu, prilika će nestati.

No, griješe svi oni koji kažu: Izrael ne može izaći na kraj sa okupacijom Gaze, a kamoli Irana. Jer njima nije ni cilj okupacija. Njima je cilj da obezglave rukovodstvo Hezbolaha (što su već učinili), koji je svakako pod kritikom domaće javnosti već duže vrijeme, a potom da obezglave i iranske mule, čiji režim iranski narod svakako prezire. I kada to učine, potom, da gledaju kako se vlast u Libanu i Iranu urušava iznutra, od samog naroda.

U jeku kontra-revolucije, koja će zahvatiti te države, oni će potom, baš kao i u Egiptu, na ključna mjesta u vojsci staviti svoje ljude. I to je to. Iran i Liban će biti „slobodni“, bez totalnog rata, i bez okupacije. Jedini način da se taj proces osujeti jeste da iranski narod, koji mrzi hodže, privremeno stane uz hodže, uprkos tome što ih (opravdano) mrzi. U svakom drugom scenariju, Iran postaje samo još jedna vazalska država Bliskog Istoka. Ali takav horizont uvida teško je očekivati od bilo kojeg kolektiva, pa tako i iranskog naroda.

I ovaj napad Irana, koji opet neće Izraelu nanijeti nikakvu štetu, pokušaj je iranske „deeskalacije eskalacijom“. Eto, kao, uzvratili smo, možemo li sada nazad na status quo? No, neće suštnski ništa promijeniti, jer put je već zacrtan. Samo će dati privid alibija Izraelu za ono što će uslijediti. Uostalom, jedini način da Benjamin u očima izraelske javnosti i historije pokuša sebe spasiti je konačno uništenje iranskog režima. Naredna meta je vjerovatno sam ajatolah. I nema nikakve sumnje: Izrael već zna gdje je i kada je posljednji put obrisao prašinu.

Niko nista ne radi jer „Nije u mojoj zemlji“ a svi smo insani, svi smo djeca od nekoga, neka se zarati po svjetu, sto prije svi na Ahiret.

Kontam da’l kupiti novog Renault Captura ili Toyotu Yaris Cross-a

Treba brašna i tariguza nakupovat. Nek je guzici dobro.

Jesu sad nasli zakuhavat i ratovat dok iscekujemo gta VI

Iran ne može dobiti nikakav rat protiv Izraela i Amerike. Ovo je više predstava da pokažu kako eto mogu uzvratiti ako žele.