Die VERÖFFENTLICHUNG von Herman Vukušić, dem Psychiater und Organisator der gescheiterten Hetero-Parade, hat neues Chaos in der heimischen Gastronomieszene verursacht, und dieses Mal liegt der Fokus auf Zagrebs Ginger Sushi. Warum? Denn Vukušić schrieb auf Facebook, dass ihre Arbeiter kein Kroatisch sprechen. Dies löste dann eine Debatte aus, und es verbreitete sich die Geschichte, dass sie deswegen gefälschte schlechte Bewertungen auf Google usw. usw. erhalten hätten.
Smeta li vam kad radnici u domaćim restoranima i kafićima ne govore hrvatski?
byu/TihoTipkam incroatia
Von TihoTipkam
47 Kommentare
Ja, pridu delat u Istru pa mi tu kajkaju
Da
Smeta mi. Nevezano koja je zemlja, trebao bi naučiti jezik u nekom normalnom roku.
Realno, ovdje su krivi i država i poslodavci koji su doveli radnike bez obveze da nauče hrvatski.
Kad god kupujem po nekim dućanima tipa Tommy, Konzum i slični, naletim na Filipince koji se stvarno i trude pričat hrvatski.
Neki od njih ga pričaju stvarno dobro, zapnu na padežima i licima, al kad im kažeš da imaš 50€ u sebe (prije vađenja), a račun je oko 38€ – doslovno u sekundu izvade novčanicu od 10€ i kovanicu od 2€.
To mi je poprilično drago vidit, iako ni sam ne očekujem da pričaju ovakav jezik bez greške.
Barem nek ih nauče osnove hrvatskog, pobogu.
Da, apsolutno. Ne znam kome je to ok da u vlastitoj zemlji mora pricat strani jezik???
Da smeta. Nemam ništa protiv stranih radnika, znam da ih trebamo određenu količinu i neka dođu od kud god žele, ali ako radiš sa krajnjim klijentom, moraš znati jezik. Logika i zdrav razum.
Mislim da bi nekakav minimum trebao biti da ne možeš raditi poslove koji uključuju kontakt s ljudima sve dok ne naučiš barem osnove jezika koji se govori u zemlji u kojoj radiš i koje će biti dovoljne da se relativno normalno sporazumiješ. U međuvremenu postoje poslovi koji ne zahtijevaju kontakt s ljudima.
Naravno.
Dođem u plodine prije par mjeseci i treba mi salame i sira za sendvič.
Nepalka me gleda kao tele u šarena vrata.
Dobar dan, dajte mi 10 deka zimske.
Ha?
10 deka zimske salame.
Ten pieces?
Ne 10 pieces nego 10 deka.
I stavi mi 6 deka na vagu i gleda me.
Tlak 600, u redu je.
Dajte mi 4 fete sira.
Opet me gleda…
4 pieces madam please.
Ok, ok kaže ona.
Gle, engleski jezik znam kao materinji. Znači perfektno. Ali namjerno ne želim pričati sa njima na engleskom jeziku jer osoba koja radi u takvoj usluzi, mora znati naš jezik.
Razumijem smetlar, čistač ili slični posao koji nema nikakvih konverzacija sa ljudima da ne mora znati jezik.
Ali kako će baka ili deda od 75 godina doći u jebene plodine i uzeti 20 deka mortadele i objasniti to nepalki na engleski jezik.
Ja ću se snaći. Moja žena isto, ali punac od 65 godina, kako će on?
Tako da apsolutno da me smeta to.
Da, minimum znanja jezika i lokalnog dekoruma bi trebao biti filter test za svakog ko želi raditi u hr.
Nije do radnika, nego do poslodavca i države. Ako ti ne odgovara, kupuje drugdje. Nismo prva zemlja koja se suočava s time. Ako odjednom imaš velik priljev radnik, ovo je neizbježno. They took our jobs i slične pizdarije, idući put odi na glasanje ak ti smeta.
Odi u Njemačku pa se zaposli u pekari i tjeraj njemce da u jutro kupuju kruh na engleskom… nebuš dugo radio. Al kod nas može.
Nemam ništa protiv stranih radnika ali ako se bave poslom di moraju komunicirat onda moraju znat hrvatski. To je minimum.
Ne. Živim u Hrvatskoj gdje je službeni jezik hrvatski. Jedini službeni. Kraj.
Ne idem u restorane i kafiće, strane radnice viđam po dućanima i pekarama, i nisam još doživjela da moram na engleskom pričati. Zatražim na hrvatskom, i Filipinke (pretpostavljam) odgovaraju na hrvatskom.
Inače, da i ne znaju hrvatski, ne bi mi smetalo.
Moje osobno mišljenje je da moraju znat ako rade na uzimanju narudžbe, znači pult s narescima, pekara, kafić i sl.
S druge strane, nije mi problem pitat na engleskom, jer nisu ljudi krivi, nego poslodavac. Na meni je da li ću podržavat taj biznis.
Mi smo mala zemlja i imamo malo govornika hrvatskog jezika. Politicari i gazde su vec najavili da ce nam do kraja desetljeca uvaliti 500 000 stranaca. Ako se od tih ljudi nece ocekivati znanje hrvatskog tada se hrvatski vise ni nece koristiti jer bez engleskog neces moci u ducane ni restorane. Gadljiv mi je taj podanicki mentalitet kada dio naroda potpuno otvoreno kaze da bi u Hrvatskoj svi domaci trebali znati engleski, a stranci ne bi trebali znati hrvatski. Kao da je nekom penzioneru lakse nauciti engleski nego mladom strancu hrvatski.
Tip je izjavia kako ga nerviraju azijati na ulicama, a zaposlia je dvojicu u svom restoranu. Toliko.
Ne, dapače baš volim kad ne pričaju hrvatski. Obožavam to
A bar da engleski dobro govori.
Ti ljudi su na dnu društvene ljestvice i tu su jer poslodavac ne može ili prije ne želi platiti domaćeg radnika. On je potpisao papire da im se organizira legalni boravak i rad. On im često i iznajmljuje smještaj i uzima od plaće koja je ionako blizu minimalcu.
Kad bi se njih blokiralo zakonima Filipinci bi otišli negdje drugo. Zašto bi frustracije liječio na tim stranim radnicima kad poslodavac i vlada koja donosi ove zakone mene i tog stranca vidi identično: kao svoju stoku.
Da, ako se od nas u inozemstvu očekuje da znamo lokalni jezik, onda i mi moramo održati standard i imat samopoštovanje da stranci trebaju znat hrvatski.
Kad sam bila u Italiju, očekivalo se od mene da parlam taljanski
Naravno da mi smeta. Ali jebiga, svijet nije savrsen. Vise bi mi smetalo da ta osoba koja radi i posluzuje me prosjaci ili umire od gladi negdje u nekakvoj zabiti
Mene ne smeta govore li ili ne, ali me smeta demagogija i mazanje očiju. Pod tim mislim ovo što su iz Ginger Sushija poručili – kako „naša ekonomija počiva na stranim radnicima“, „imaju ih svi“, „hrvatski je težak“ i dr. Ja sam i radio na više nego na jednom mjestu sa stranim radnicima i to su sve od reda mjesta gdje se plaća minimalac. I to je ono što me smeta – to rušenje cijene rada, a pod krinkom kako je to za sve nas dobro i kako nam je to prijeko potrebno.
I reći ću još jednu stvar vrlo zdravoseljački. Je li Vukušić to rekao više iz ksenofobije ili više iz nekakvih, da kažem, „radničko pravnih razloga“ ne znam(čini mi se da je više iz ksenofobnih). Ali na kraju krajeva se više slažem s njim nego s Ginger Sushijem.
Mene prosralo kad sam vidio argument da nekoga kao sina hrvatskog branitelja smeta na kojem mu se jeziku obraćaju u mjestu koje se zove “Ginger sushi”.
Koja je to titula ili argument “sin hrvatskog branitelja”. Kad tako krene odmah vidiš o kakvom se primjerku radi.
Mene kao sina hrvatskog branitelja smetaju doktori koji su svakom loncu poklopac dok zdravstvo puca po šavovima kad već iznosimo što kome smeta.
Smeta mi naravno. To su uslužne djelatnosti. Pekarnice, dućane koriste svi, uključujući penzionere koji većinom ne govore engleski, s druge strane ne želim bit na odmoru i sporazumijevati se nogama i rukama. Nije mi u redu da sam u Solarisu npr i da konobarica ne govori hrvatski ( a nažalost ni engleski). Dio koji ne uključuje komunikaciju s klijentima da, ali ovdje bi morao biti i više od minumuma hrvatskog jezika.
U kaficima u mojem gradu NE rade strani radnici (jos)
A sto se tice restorana i hotela preferiram one koji ne iskoristavaju tu sirotinju
svi koji misle da je ovo uopće tema, a kamoli problem, gutaju populizam i sumnjam da bi s takvim osobama htio biti i poznanik. očekivati od osoba koje su ovdje na privremenom radu da nauče “osnove” hrvatskog je retardirano i zapravo prikriveni rasizam. svi ti ljudi koji ovdje rade, znaju nešto hrvatskog i sigurno se trude da, ako ni zbog čega drogog, njima bude lakše. vi koji tvrdite “u hrvatskoj si, pričaj hrvatski”… gle, ne znaš apsolutno ništa ni o čemu i ok je. tvoja važnost počinje i prestaje ovdje na redditu.
To nisu krivi ti radnici, nego njihovi škrti poslodavci i država koja to nije regulirala. Naletila sam vise puta, iako pricam eng i njem, s njima sam inzistirala na hrv, i snašli su se – znali su osnove
Neka nauče hrvatski. Ionako dosta Filipinaca već zna dosta dobro osnove.
Itekako. Ne želim i neću na engleskom pričat u svojoj državi. Nije ni bahatluk ni nipta nego ne želim usvojoj državi biti stranac.
Zaposlen si tu gdje jesi i izvoli naučiti hrvatski jezik. Ne očekuje nitko od tebe da budeš novi Andrić ali bar da razumješ kada kažem „bijeli kruh mi daj“
Mislim da bi trebali znat iz vise razloga. Prvo, starije generacije ne znaju engleski. A nije da smo drzava sa vecinski mladim stanovnistvom. Drugo, integracija tih radnika u drustvo. Sve pocinje sa jezikom. Vise ce simpatije ljudi imat prema njima, i vise ce se oni osjecat kao dio drustva.
Da. Mislim, dobio si radnu vizu i zaposlenje u republici Hrvatskoj. Zar minimum minimuma (i reda i poštovanja pa i zakonski) ne bi bio da bar naučiš jezik? A pogotovo zato što radiš u uslužnoj djelatnosti što znači da komuniciraš direktno s ljudima/mušterijama. Znam engleski jako dobro i mogu se sporazumjet ali daj ono… Daj taj minimum minimuma. Ne mogu zamislit sebe da odem, primjerice u Francusku i da u dvije tri godine ne naučim jezik a radim tamo i živim. To je već bezobrazno.
Ne smeta meni osobno, ali mislim da nije ok ako radiš s kupcima. S druge strane, stvarno sam to doživio samo dva puta, tak da mislim da to većina poslodavaca izbjegava. I tak i treba.
A ovih stotinu kaj sam vidio a da pričaju uredno hrvatski, mislim da je to čist ok.
Iskreno ne, dapače nisam još srela takve, uglavnom se stvarno trude naučit. A i dosta su mi licemjerni komentari ovdje, pa koliko Balkanaca ode u Njemačku i nakon 20 godina ne znaju beknut jezik, ne vidim da se nešto naši ljudi bune zbog takvih.
Ja uvijek govorim hrvatski. Nekako uvijek na kraju razumiju. Pa nisam budala da pricam engleski u hrvatskoj.
jebote, sve cesce me slabo placeni strani radnici usluzuju na boljem hrvatskom nego ovi pearl clutching sarlatani
HDZ si narucio jeftinu radnu snagu prije 3 godine nakon sto su potjerali sve domace koji bi radili za tu crkavicu, a sad dramimo da se nisu teleportirali govoreci krlezijanski hrvatski
apsolutno ne zelite znati koliko malo skola hrvatskog jezika postoji u (checks notes) hrvatskoj i koliko su lose
Smeta me nedostatak regulacije.
Radnici u uslužnim djelatnostima moraju znati jezik. Dok ne nauče, mogu biti samo pomoćni radnici i ne smiju primati narudžbe.
Svi radnici koji obnavljaju radnu dozvolu trebaju proći ispit jezika, nema opravdanja da je netko tu 3 godine i ne govori razgovorni hrvatski.
Jednako tako mi ide na živce iskorištavanje radnika i njihovi životni uvjeti. Država radi sve što može da postigne getoizaciju i segregaciju jer kao i obično, podilazi poduzetnicima i elitama.
A s obzirom tko nam je na vlasti, ne bi me iznenadilo da i namjerno stvaraju klasu protiv koje će moći usmjeriti nacionaliste kad im zatreba da preusmjere pozornost sa svojih grešaka i loših rezultata.
Govorim engleski pa me ne smeta u tom smislu, ali mislim da je minimum minimuma da radna snaga može komunicirati s mušterijama, i mislim da je minimum minimuma očekivati kao mušterija da ću u vlastitoj državi moći komunicirati na vlastitom jeziku. Druge države uredno zahtijevaju određene razine znanja jezika, a zašto se to ne može kod nas, to je nejasno.
Naravno da ne smeta, Nisam ni ja govorio njemački prvih godinu dana u Njemačkoj 🙂
Kao netko tko se izselio u Dansku nije mi krivo. Čovjek treba raditi a neki jezici su teški za naučiti. Imam razumijevanja jer ne znam kad su se ljudi doselili. Ali ako si se doselio prije godinu dana i još uvijek ne hvataš barem osnove to je problem.
Pricam hrvatski kada odem u austriju na odmor he he
Da, smeta mi jako. Izaziva mi nelagodu i uvijek ću radije izabrati kafic gdje mogu naručiti na svom jeziku.
To ne znaci da sam bezobrazna prema konobaru, ali jednostavno – ne pase mi, ne mora mi pasati, niti idem u takve lokale.
Ne smeta mi, s vremenom će naučiti ako ostanu dovoljno dugo
Jbt prije nego je bilo popularno uvoziti iz Azije i Afrike zaposlenike nasi ljudi su za sezonu za rad u kaficu ili restoranu morali znat 3-4 jezika da bi ih se uzelo u obzir, a mi sada raspravljamo treba li osoba u uslužnoi djelatnosti znati barem sluzbeni jezik države u kojoj živi i radi uz eng koji nabada
Da, smeta me i odbijam u Hrvatskoj kao gost u kafiću/restoranu ili kao kupac u dućanu govoriti bilo koji jezik osim hrvatskog.
Ako radiš u ugostiteljstvu onda je normalno svugdje na svijetu znati lokalni jezik + ako znaš engleski ili neki drugi strani jezik.
Samo u hrvatskoj to nije normalno i treba raspravljati o tome.
Ako u njemačkoj želiš raditi u pekari, od tebe se očekuje basic njemački. Nije isto raditi na baušteli gdje svakako ima uvijek neko naš ko ti može objasniti šta treba raditi ili raditi sa mušterijom, pogotovo zato što starije generacije ne znaju engleski a kamoli neki drugi jezik…
Pa nije problem da 10% personala ne zna hrvatski jezik, ali bas da svi radnici ne znaju pricati hrvatski mi je apsurdno. I mi koji smo vani bili , nisu nas odma stavili bas da radimo direktno u komunikaciji sa ljudima dok nismo naucili barem neke osnove
Ako u supermarketu mogu imati blagajnicu koja razumije hrvatski, onda se mogu i restorani i kafici potrudit nac ili ih poslat na par tecajeva.