Mate Rimacs Vater kam nicht ins Gefängnis. Wir haben herausgefunden, warum

>“Ugrađen mu je stent pa je s obzirom na tu novu medicinsku dokumentaciju osuđenik podnio i žalbu na rješenje kojim je odbijena molba za odgodu izvršavanja kazne zatvora. Također, sudac izvršenja dostavio je ponovno na očitovanje Zatvorskoj bolnici u Zagrebu novu medicinsku dokumentaciju“, rekla je za Index predsjednica Županijskog suda u Velikoj Gorici Kornelija Kallay Blažeković.

Koja smo mi komedija od drzave, pa nemres vjerovat…

>“Prva molba bila mu je odbijena, te mu je bilo naloženo da se 26. siječnja javi u Centar za dijagnostiku. Nakon toga Rimac šalje sudu dodatnu liječničku dokumentaciju iz koje je, kako nam je potvrdio sud, vidljivo da je završio na operaciji.“
>
>“Ugrađen mu je stent pa je s obzirom na tu novu medicinsku dokumentaciju osuđenik podnio i žalbu na rješenje kojim je odbijena molba za odgodu izvršavanja kazne zatvora. Također, sudac izvršenja dostavio je ponovno na očitovanje Zatvorskoj bolnici u Zagrebu novu medicinsku dokumentaciju.“

Ajde bolan ti lijepo u cuzu pa od tamo pisi molbe i zalbe.

Kao lijecniku su mi sve ove pizdarije oko zdravstvenih odgoda komedija. 
Ima zatvorska bolnica neka se tamo lijeci i neka tamo lezi. 
Danas nakon ugradnje stenta pacijenti idu doma nakon par dana. 

Kaj mislite je li bu ga robotaxi dovel do Remetinca kad dode i taj dan odsluzenja kazne napokon?

Ovdje je riječ „ipak“ korištena kao rage bait

Tekst iz 2018.g

https://n1info.hr/kolumne/boris-dezulovic/a333218-Zasto-Mercep-nije-u-Polineziji/

Ne znam koja je točna Merčepova dijagnoza. Mene, recimo, za nju boli kurac, pa mi svejedno država ne plaća mjesec i pol dana u Krapinskim toplicama. Nije, međutim, da mene nije briga za Merčepa – ili barem da me nije briga kao što je briga hrvatsku državu i njene porezne obveznike – zbog toga što sam ja nekakvo bešćutno đubre, nego zato što njegova dijagnoza uopće nije važna za priču.

Prvo je, naime, ključno pitanje – je li za zdravstveno stanje građanina Tomislava Merčepa, kakvo god da jest, zaista neophodna rehabilitacija u toplicama? Velika je, razumije se, pizdarija ako nije, pa za potrebe ovog ogleda čak ni ja, ovako zlonamjeran, u to ne vjerujem. Dapače, prilično je jamačno da jest: kao dokaz imamo „liječničku preporuku“ i „uputnicu za toplice“.

Drugo je onda ključno pitanje – pomaže li građaninu Tomislavu Merčepu mjesec i pol dana godišnje u toplicama? Ovo je drugo pitanje, naslutili ste, retoričko: naravno da pomaže. Mjesec i pol dana godišnje u toplicama pomoglo bi i normalnom, zdravom čovjeku, a kamoli ne bolesniku kakav je Merčep.

Treće se ključno pitanje logično izvodi iz prethodna dva: da li bi na zdravstveno stanje čovjeka s takvom dijagnozom – kojemu je dakle rehabilitacija u toplicama ne samo dobrodošla, nego i neophodna – još bolji učinak imao boravak u toplicama od, štajaznam, tri mjeseca? Ili cijelih šest? Ili svih godinu dana godišnje? Ne postoji na svijetu doktor koji će reći da ne bi.

Naravno da bi građaninu Merčepu bilo bolje da cijelu kaznu odsluži u apartmanu u Krapinskim toplicama. Ne postoji zatvorenik kojemu je – u strogo medicinskom smislu – bolje u zatvoru nego u šlafroku u ležaljci kraj termalnog bazena. Ako je tako, a tako je, ne postoji baš nijedan pojedinačni razlog da se građaninu Tomislavu Merčepu terapija u toplicama ograničava na svega mjesec i pol dana.

A ako je tako – kao što tako jest – nema nikakvog razloga da ne idemo još dalje. Bi li za zdravstveno stanje čovjeka kakav je Tomislav Merčep bilo bolje da je kod kuće, nego u zatvoru? Ne treba završiti medicinski fakultet za točna odgovor na to pitanje.

Od tog mjesta više nas ništa ne priječi: bi li, recimo, bolesnom Merčepu bilo još bolje da je malo kod kuće, malo u Krapinskim toplicama, malo u apartmanu pod slamnatim krovom na pješčanoj plaži nekog od polinezijskih otoka, dakako pod dvadesetčetvorosatnom paskom medicinskih sestara u toplesu, plaćenih iz kase Zavoda za javno zdravstvo Republike Hrvatske?

Ljetovanje u apartmanu pod slamnatim krovom na pješčanoj plaži nekog od polinezijskih otoka, pod dvadesetčetvorosatnom paskom medicinskih sestara u toplesu – baš kao i brčkanje u termalnom bazenu – spada u „usluge“ koje „ustanova u kojoj izdržava kaznu“ Merčepu, nažalost, još uvijek „ne može pružiti“.

Nakon što smo tako ustvrdili da bi brčkanje u Polineziji za Merčepovo zdravstveno stanje bilo značajno korisnije i efikasnije od zatvora u Lipovici, gdje točno – i to bi otprilike bilo moje pitanje – između Krapinskih toplica i apartmana na polinezijskoj plaži s medicinskim sestrama u toplesu, završava skrb za njegovo zdravlje, a počinje povlašteni luksuz?

Osobit je problem što Krapinske toplice mogu samo sanjati i ljudi koji imaju istu dijagnozu kao Tomislav Merčep, ali nikad u životu nisu zapovijedali vojnom jedinicom koja je mučila, poubijala i plitko zakopala pedesetak civila.

U takvoj Hrvatskoj, kako vidimo, nije skandal što Tomislav Merčep na račun poreznih obveznika mjesec i pol dana godišnje uživa na teferiču u Krapinskim toplicama: nečuveni je skandal već i to što je deset i pol mjeseci godišnje u zatvoru, a kamoli što nije u Polineziji.