Bildung – wie ist die Lage? Ich kann die Nachbarn ganz gut sehen

pa isto je tako u bosni al ako se uspijes uvalit 🤣 radim kao pripravnik u skoli, i moja mentorica ima ugovor za stalno kao nastavnik. norma joj je 19 casova sedmicno. zena radi samo u prvoj smjeni i najjasnije kuci ide u 2, neke dane i do 10 budemo i kuca. plata je postala solidna, bar u ze-do kantonu (ugl bruto ispadne oko 2500) tako da iskreno fakat je predobro bit u prosvjeti – caka je sto ne mozes se uvalit drzavno skoro nikako

I kod nas je skolstvo fenomenalno kada gledas sa strane, ali kada udjes u pozadinu ima nekoliko ozbiljnih problema:

– mnogo nastavnika (pogotovo mladjih) bude primljeno na odredjeno i dobiva otkaz za ljetnih mjeseci (znaci 2 do 3 place godisnje manje, a i dalje moras raditi popravne ispite i slicno ako zelis biti ponovno primljen najesen)

– posao nastavnika je kod nas administrativan posao, toliko bespotrebnih papira je potrebno ispunjavati kao nastavnik (a pogotovo razrednik) da je predavanje ucenicima i prijenos nekog znanja potpuno sporedna stvar

– jos nisam cuo za skolu u kojoj situacija u zbornici nije svojevrsni game of thrones / hunger games gdje svatko svakom nesto podvaljuje i mentalno iscrpljuje da mnogi zavrse na terapijama

– place u HR su dosta podignute nedavno, ali kod nas je i dalje sramotno nisko za osobe koje obrazuju nove generacije i imaju 5+ godina fakulteta da rade za ~1500KM pri cemu u mnogim skolama nastavnici sami sebi kupuju kredu i druge potrepstine za izvodjenje nastave sto im se, naravno, ne nadoknadjuje a skola ne kupuje

– malo je posla za normu od 20 sati tjedno nastavniku matematike koji sve predaje u jednoj skoli, poceo je raditi jos u Jugoslaviji i za 2 godine stupa u penziju i boli ga neka stvar za planove i programe i kontrolne jer sve vec predaje po gotovo 40 godina i nema ga tko zamijeniti. Ali zato nastavnik etike ili vjeronauka svoje sate radi u tri razlicite skole svaki tjedan pri cemu su nekim danima sati razdvojeni po svega petnaestak minuta, a nalaze se u razlicitim skolama koje uopce ne moraju biti u istom gradu. I na kraju ce taj nastavnik jos imati snizenu placu jer i dalje ima neispunjenu normu iako pise svu dokumentaciju x3 puta za sve tri skole

– mogucnosti za napredak gotovo da ne postoje

– tko je labilnija osoba ili samo dobronamjerna sav teret vannastavnih aktivnosti, priredbi, plakata, manifestacija, izrade casopisa, cuvanje djece na izletima spada na tu osobu. Ni marka vise prihoda naspram drugih kolega, a mnogo vise radnih sati

– svaki freaking mjesec imas neke seminare i obavezne edukacije na kojima ti iz nekog ministarstva sole pamet sto cesto izgleda kao da u privatnika svako malo imas razgovor kod HR-a za ostanak na poslu

– tko je nov i mlad sve one skripte koje stariji ponavljaju iz godine i godinu ovi zapravo trebaju i napisati, a kako su mladji njima ta ista copy-paste metoda mnogo teze prolazi i strozije se gleda, a naravno da ce sve moguce procedure koje su digitalne ovi stariji prebaciti tim mladjima pod obavezu

– kao nastavnik (a pogotovo kao razrednik) morat ces komunicirati s roditeljima djece gdje kroz godine rada mozes ocekivati sve, od verbalnog vrijedjanja do fizickog nasilja jer eto dijete nekog kvazi-biznismena nije novi Einstein

– mentalna iscrpljenost zbog apsolutnog nevrednovanja tvog rada kao nastavnika od strane drustva, ali i samih kolega

Da je najgori posao na svijetu nije, ali je svakome objektivnom jasno da nije lako raditi sa djecom. Naravno, ne radi se samo o njima, treba imati ministarstvo, prosvjetno-pedagoske zavode, institute, uprave i roditelje iznad glave. Pritisak nikada nije bio veci jer svi imaju odredjeni niz zahtjeva koji su cesto u kontradikciji.

Najveca zabluda je radno vrijeme. Prosvjetni radnici, a posebno razrednici imaju najmanje posla kao „predavaci“. Pa valjda je ljudima izvan prosvjete jasno da prijava na 40h sedmicno ne proizilazi iz samih casova. Postoje metodologije kako se tacno racuna, to ukljucuje razrednistvo, rad u strucnim organima, strucno usavrsavanje, dopunska nastava, sekcije, rad po nalogu direktora i slicno. Recimo ako je nekom predmetu norma 20 casova, opet ce imati niz stavki kako bi se popunilo vrijeme od 40h sedmicno.

U principu, kada gledas sa strane i odlazak na skolsku ekskurziju je zabavan. Ali ako stvarno jeste, neka roditelji jedne godine realizuju istu umjesto nastavnika pa se moze tematizirat.

Da ne duzim previse sa odgovorom, bez detaljnog uvida se cini kao odlican posao. Zato ljudi sa strane ili neko ko tek udje u nastavu ima drugaciji pogled. Kako vrijeme odmice, te sto si duze u istom shvatas kako to i nije bas tako.