Warum haben wir den Angriff auf die Nonne vertuscht?

I ovo je iskorištavanje situacije za klikove Index.

Severina ovo čita i ne vjeruje…

Meni je ovaj Babićev tekst više PR i samohvalisanje nego ozbiljno objašnjenje što se dogodilo.

Na naslovu i uvodu prodaje se priča da će objasniti zašto Index nije pisao o napadu na časnu sestru, ali već nakon par odlomaka prelazi u moralnu tiradu protiv „bujanaca i pokupeca“, „bezveznjaka na Fejsu“, teorija zavjere, reptila i ostalog folklora. Dakle, umjesto hladne rekonstrukcije kronologije (što se znalo u petak, što u subotu, što je rekla policija, što bolnica, što Crkva), dobiješ kolumnu u kojoj su „oni“ luđaci i piromani, a „mi“ razumna, pristojna strana.

Ključna stvar je da Index tvrdi da je „već u subotu ujutro“ znao da se sestra sama ozlijedila i da ima psihičke probleme. Ali za to nema nikakve konkretne potkrepe. Nema citata liječnika, nema policijskog priopćenja, nema izjave nadležnih iz Crkve samo „imali smo informaciju“. Od čitatelja se očekuje da vjeruje njihovom autoritetu. A to je ironično, jer upravo to zamjeraju drugoj strani – pričanje priča bez provjerenih činjenica.

Argument „mi živimo od klikova, zašto bismo zataškavali priču godine?“ je isto dosta plitak. Kao da motivi medija mogu biti *samo* financijski. Pa očito sami pokazuju da postoje i drugi kriteriji (ideologija, uređivačka politika, strah od huškanja, političke veze itd.), čim se hvale da su članak svjesno pustili „na ledu“. Ako već priznaju da klikovi nisu jedino mjerilo, onda taj argument pada u vodu.

Onda stil. Tekst je pun ad hominema: razni „huškači“, „sitni preprodavači mržnje“, „bezveznjaci“ koji ne mogu podnijeti da im „tamnoputi dostavljač donosi hranu“. To sve može biti retorički efektno, ali teško da to podiže standarde javne rasprave. Babić se brani od optužbi za huškanje tako da sam preuzima isti obrazac – samo u drugom ideološkom smjeru.

Najveći moralni problem mi je odnos prema samoj časnoj sestri. S jedne strane tvrde da ju žele zaštititi, a s druge strane javno pišu da je psihički bolesna i nestabilna i to u tekstu za koji znaju da će biti viralan. Te etikete ostat će na internetu zauvijek. Teško je to pomiriti s navodnom brigom za njezino dostojanstvo i mentalno zdravlje. U jednom trenutku Babić s pravom napada Bujanca što ju je pretvorio u rekvizit za svoju politiku, a onda sam radi nešto vrlo slično samo da bi oprao imidž vlastitog portala.

Dodatni sloj problematičnosti je i sukob interesa. Naime, čovjek koji je osnivač i glavni čovjek Indexa piše tekst u kojem Index ispada moralni heroj, a svi kritičari moralni monstrumi. OK, to se može, to je kolumna, ali onda barem treba biti iskren da se radi o političkoj i marketinškoj obrani vlastitih odluka, a ne o neutralnom „ovako je bilo“.

Umjesto jasnog, dokumentiranog objašnjenja što se stvarno znalo i kada, dobili smo nešto između moralnog pamfleta, samopromocije i obračuna s ideološkim neprijateljima. A to baš i ne vraća povjerenje u medij koji tvrdi da je iznad huškanja i manipulacije.

Dobra vijest iz ovoga je da me više nitko ne može uvjeriti da će AI biti prijetnja povjerenju građana prema medijima. Ksenofobično motivirana glasina je preko noći postala vijest bez imalo kritičkog razmišljanja od strane većine, zbog kombinacije ljudske gluposti i kancerogenih algoritama društvenih mreža.

Tako treba. Nije to nikakvo zataskavanje nego ignoriranje potencijalno laznih, nepotvrdjenih stvari koje jos treba provjeriti.