Ich war 12 Jahre alt… alles wurde gestohlen und sie schlachteten im ersten Stock und im letzten Stock Schweine, um uns zu provozieren. Bis heute. Ich habe diesen Tag nicht vergessen…
Ich habe das Video zufällig gesehen und wollte es posten, um eine Frage zu stellen. Ich hoffe, dass nur sehr wenige Menschen hier etwas Ähnliches erlebt haben …
https://v.redd.it/nqmnf9yvvhhg1
Von Fefarona
30 Kommentare
Nikad nismo uspjeli vratiti stan nakon rata.
Lično nisam doživio ali moji jesu. Kada se su vratili, sve je bilo opljačkano i odnešeno. Ostala je samo ugaona komoda u dnevnoj koju nisu mogli da iznesu jer je bila glomazna, ostalo je sve nestalo. Sreća je u tome što nije bilo paljevine, razbijenih prozora i slično jer su vjerovatno živjeli tu svih tih godina. Helem, ne ponovilo se.
Užas. Ovi koji su uselili, ili im prodati, ili paljba van. Ovakve rasprave su nepotrebne, jer su bosanci primitivan narod. Tužba, pa milom ili silom.
“Naše drage, komšije.”
Svako ljeto smo bilo kao djeca u Hrvatskoj na odmor a ni nismo znali. Djed je imao prijatelja koji je zivio u Svedskoj, pa je nam dao njegovu kucu u HR, gdje su djed i nana zivljeli a mi na odmor dosli.
Kad smo prvi put presli granicu…holy shit… Dan danas nemogu zaboravit. Sjecam se na detalje…tacno me traumatiziralo… Igrica u realnost, auto od komsije zapaljeno…
Nama su sve zlato pokrali, vjerovali ili ne a minirali su dvoriste 😂 Cak su prozore razbili kad su morali ici i sve sta je ista vrjedilo su pokrali.
Djed nije htjeo da ide, imao je u Hrvatskoj zemlje koju je prodao da popravi kucu. Njemu su brata ubili dok se on zakrio u sumu. Jedini cil mu je bilo „da vratim sve sta je nase“ i do 2010 izgradio je bolje nego prije rata. Njegovo selo danas ne postoji, ja ni ime od sela ne znam…
Nikome ne zelim rat…
Kakvo smeće, još ova mala govori kako je njihovo, baš ti digne pritisak…. još ih ima da brane ovo, podsjeća na jedan, danas poznat narod…. Znam za slučaj gdje su ostavili izmet po sobama, pa vlasnici morali čistiti.
Nije ni sve tako crno. Lično znam za slučaj gdje je Srbin uselio u kuću i kad se vlasnik vratio u kući je zatekao kofer sa dokumentacijom i planovima o kući i Kur’an, sve fino zapakovano.
Edit:
Cijeli dokumentarac ko želi da pogleda, na kraju su pokupili sve iz stana….
https://youtu.be/tshZhusQp6k
Didovu kucu u Dalmaciji su cetnici srusili i zapalili, sjecam se nakon rata kad smo cistili teren i obnavljali. Ali nije sve crno bijelo, susjedno selo su bili vecinski srbi i prije neg su cetnici upali u nase selo srbi iz susjednog sela su nas dosli upozoriti da bjezimo jer ovi ubijaju, nazalost pojedinci koji su ostali su ubijeni ali da nas nisu susjedi srbi upozorili bilo bi mnogo vise mrtvih. Takodjer najbolji djedov prijatelj je bio srbin i kroz rat su se materijalno nastavili pomagati.
Poanta jest da nisu svi srbi, hrvati ni bosnjaci losi ljudi…zato se ne treba dati zavesti mrznjom i losom politikom.
Ja jucer dobio trajni bban jer sam odbrusio bh Srbinu koji mi je prijetio da cemo zavrsiti kao Palestinci
Mi nikad nismo ni uspjeli dobiti u Hrvatskoj imovinu nazad. U stanu nisu ostale ni utičnice, samo zidovi.
Moze li neko da mi objasni kako je ovo legalno? Ili, kako ovo prolazi? Zar ne može vlasnik da podnese tužbu, i da jednostavno time povrati imanje?
Naša je kuća zapaljena u ratu, baka i djed su se uselilli u kuću iz koje je obitelj bila protjerana. Igrom slučaju, to je bio bivši radni kolega od mog djeda. Moji su kuću ponovo sagradili, a ljudi su se vratili u svoju kuću koju su moji pazili kao svoju. Ja tu kuću i dan danas pamtim kao mjesto gdje sam provela lijepe dane kod djeda i bake i voljela bih jednom otići, pozdraviti te ljude i zahvaliti se. Moji djed i baka više nisu živi i tamo imam najviše uspomena s njima. Znam puno sličnih priča nažalost.
Iz Hrvatske sam moja obitelj je dosla do svoje kuce 97.-98. A ljudi koji su zauzeli kucu 7 godina su zivili bez pola crijepa na kuci u dvorištu par kamiona smeca sta reci na to
Znali su da ce kad tad doci taj dan pa nisu htjeli nista ulagati ko ce ih znati
Suprugini tetka i tetak zive u jednom stanu u koji se uselili iza rata ili u toku rata. Ubio me bog ako su ikad ista zamijenili u njemu.
Mojim roditeljima (meni) je zapaljena kuća, nakon što je obnovljena 97′ uselili su se neki romi, dvije porodice. Policija jest ih istjerala, ali su crijep i štokove preko noći odnjeli..true story.
Uzas sta su napravili ljudima. Da isteras nekoga iz stana samo zato sto je Srbin ili neke druge nacionalnosti je katastrofa. Trebalo je omoguciti vojnicima da odu iz kasarni i ljudima da prodaju svoju imovinu i rata ne bi bilo nikada.
Od mog starog sve iz kuce izcupali. Na kraju samo ostale zidovi. Tu su neki srbi cuvali koze I krave u nasoj kuci. Moj stari se vratio tamo u bosnu i dobio kucu nazad i zemlju ali kuca je bila u losem stanju pa na kraju prodo do dzaba.
Hrvati su bili u kući babe i deda. Prvi put kad su otišli da posjete kuću pod mirovnim snagama, na vratima ih je taj Hrvat dočekao puškom i rekao ako ne počnu trčati iz dvorišta da su mrtvi.
Kasnije je kuća vraćena, očuvana, ali sve što je bilo vrijedno je uzeto. Ostale samo velike stvari tipa namještaj i ostale su knjige na ćirilici.
Kod drugih babe i dede su takođe bili Hrvati, kuća završena 89. godine, najljepša kuća u gradu bila tad, najmodernija. Razjebano sve što se moglo razjebati. Sistem grijanja uništen, stolarija uništena, parket spaljen, izbijen, namještaj da ne pričam. Čak je i neki eksploziv bačen u dnevnoj sobi koji je oštetio temelj pa je konstano pod vukao vodu i hladnoću i sjebavao parket. Kuća je napokon uspješno renovirana prije 2 godine.
Deda, baba i otac su pobjegli iz Zenice, tata i dan danas spominje stan u celicnom soliteru u Zenici u kojem zivjeli, znam da je ganjao sa djedom papire i advokate, ali na kraju nista nisu uspijeli.
Mama moja je to ganjala nekoliko godina i na kraju dobila. Ali mislim da joj je taj tres oko svega skratio zivot.
Jedan od tuznijih videa na internetu, ostaje tako gorak osjecaj
Četnici sravnili porodičnu kuću do temelja.
A jbt stvarno smo jedni drugima vukovi
Ja, iako imam samo 33 godine i prakticno sam bio beba koja jos uvek doji tokom nasih ratova, bih zeleo da vam se izvinim u ime cele Srbije braco 🙁 Nazalost dosta moje nacije odbija i ne prihvata mnoga zlodela koji su nasi sunarodnici pocinili, valjda im je tesko da prihvate da su toliko srba ovo podrzavali na jedan ili drugi nacin pa je lakse da veruju u neku svoju verziju stvari.
Znajte da DOSTA nas priznaje sve i svesno je sta se desilo, samo nismo galamdzije kao ovi drugi. Mi, za razliku od njih, ne osecamo potrebu da vristimo na sva usta da bi ubedjivali svet kako mi nismo krivi ni za sta. Znamo da smo krivi za dosta toga pa zato i cutimo, odnosno priznamo kad nas neko pita.
Ja vama svima zelim samo najbolje u zivotu, nadam se da vise nikad u svom postojanju necete ponovo doziveti ono sto smo vam mi uradili 90ih. Moje je cvrsto verovanje da su bosanci najbolji medju nama balkanskim narodima, imate najbolje srce i dusu i niste zasluzili nista od ovoga. Nazalost, ovaj svet je uzasno i nakaradno mesto.
Moja je zelja da se u buducnosti svi pomirimo i makar uspemo zajedno da postojimo, ako nista drugo. Saradnja na nivou, svako neka zivi svoje i niko nikome ne smeta ni u cemu.
Budite mi dobro.
Nije bila laka situacija. Mi bili u srpskom stanu u koji su se ljudi htjeli vratiti nakon rata, ali mi nismo mogli otići jer je u našem stanu bila srpska porodica koja je čekala donaciju da im se spaljena kuća obnovi.
Stari je to sve izganjao i završio pa su se brzo svi vratili na svoje. Kad smo se vratili, u stanu su nam ostale jedino naše stare knjige, a zatekli smo tuđu peć i još par tuđih stvari (vjerovatno pokradeno iz komšiluka na početku rata). Ukradeno nam je sve osim knjiga.. Baš ono balkanski 😂
Evo da ja ispričam nešto i sa Srpske strane, pošto vidim da nema mnogo takvih priča.
Stan u Sarajevu smo povratili 5 ili 6 godina nakon kraja rata. Ja sam bio premlad da se setim kako je bilo pre, ali roditelji su mi rekli da je preko 90% stvari odneseno. Knjige i drveni nameštaj su iskorišteni za loženje, uključujući i preko 100 godina star sto mog čukundede.
Među stvarima koje su ostale, bio je stari komplet vozića moga tate i diaprojektor sa slajdovima sa porodičnih putovanja. To je bilo lepo videti.
U stanu je živelo više porodica tokom godina, neki prijatniji od drugih. Porodica jednog doktora je mom ocu čak dozvolila da odnese nešto naših stvari tokom jedne posete, dok mu neki nisu dali ni da uđe.
Deda i baba su umrli u Srbiji i nisu dočekali da vide stan ponovo. Po povratku, otac je prepoznao i obnovio kontakt sa komšijama od pre rata. Tu je bilo ljudi sa obe strane, i svi su imali slične priče.
Kako smo u međuvremenu izgradili nove živote u Srbiji, stan je prodat jednom bosanskom arhitekti. Nakon godinu dana, pozvao je moje roditelje u goste da im pokaže kako je renovirao stan.
Moji nisu ništa materijalno izgubili nasreću. No sigurno bi jer je jedan četnik inače kapetan u JNA i djedov prijatelj i kolega prije rata prišao mu pa rekao da će se sljedeći puta vratiti na tenku da pobije sve ustaše. Djed mu odgovorio neka samo dođe da ga čekaju. 5 godina kasnije kapetan je bježao u Srbiju na traktoru 🙂
Ali znam kolegu s bivšeg posla koji je iz Bosanske Posavine. Njima su oduzeli cijelo ogromno imanje što su imali. Sve spalili i uništili. Potpuno sravnali s zemljom i protjerali ih u RH.
Ova naša ratna i poratna iseljavanja, raseljavanja, i useljavanja su velika i neobrađena književna tema. Pitanje je da li se ikada nešto slično desilo, igdje.
Da napustiš svoje ognjište, za koje si posve prirodno vezan, pa da se tu useli neka nova porodica, koja će potom formirati svoja sjećanja i svoje uspomene. Pa će tu stasati neka nova djeca, rođena poslije rata, koja ništa drugo ne znaju i ne pamte, kojima je to dom, iako im nije dom.
I onda dupla trauma povratka prvih i odlaska drugih. A kako smo svi raseljeni i pretumbani, najčešće su porodice bile u obje uloge istovremeno. Hem su kucale nekome na vrata, hem je njima kucao neko na vrata.
Nismo se nikad vratili, kuća je bila ogoljena povadili su čak i česme. Voda je procurila i sav parket je propao.
Moji su prodali kuću nekom dijasporcu iz Švedske i iskoristili to kao dio novca da uloze da adaptiraju potkrovlje.
Nekad prodjem pored kuće kad svratim do S. Mosta po neki papir ili kad pravim društvo sestri kad obilazi taj reon poslovno. Ne vuče me mnogo iskreno kuća a u S. Most volim svratiti nekad kad imam viška vremena.
Edit : Zaboravih dok nismo izgradili stan iznajmljivali smo stan od jednog Hrvata u BL.
Жално
Prico mi tata da zahvaljujuci jednom srpskom generalu, nitko im za vrijeme rata nije dirao kucu u Podbrđu blizu Kotor Varoša.